Indikacije i odluke za estetske operacije

Širenjem  svjetonazora i motrišta o estetskim  korekcijama na tijelu, sve do operacija pomlađivanja, one u intimi postaju svojstvene gotovo svakom čovjeku. Ljudi se podvrgavaju estetskim operacijama zbog većeg unutrašnjeg zadovoljstva, bezbolnije socijalne afirmacije vezane za egzistenciju itd. Čežnja za ljepotom je vječna, mada se ona ne može definirati kao pojam jer je strogo individualna. No, svaki pojedinac i društvo prepoznaju ljepotu kao vrijednost. Upoznavajući ljepotu, ona u nama stvara osjećaj ugode i pobuđuje emocije              ( cognito sensitiva ). Lijepo je ono što se dopada samo po sebi, bez obzira na stvarnu egzistenciju i posjedovanje. Otklanjanjem tjelesnih nedostataka izravno se utječe na psihičko zdravlje  i uspostavljanje  bolje psihofizičke ravnoteže, jer je ljepota važan činitelj psihičkog zadovoljstva čovjeka.

Ovime se estetske operacije uklapaju i u definiciju zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koja kaže: « Zdravlje  je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti.»

 Mišljenje da su estetske operacije protuprirodne, promjenjeno je 1958g. sa potvrdom pape Pija XII koji je izjavio: « Promatramo li fizičku ljepotu u kršćanskom svijetu i poštujemo li uvjete na osnovi moralnih načela, tada estetske operacije nisu u suprotnosti sa Božjom voljom, jer obnavljaju savršenstvo najsavršenije kreacije – čovjeka.»

No, ovdje je važno napomenuti da se estetskim operacijama ne može promjeniti baš sve prema željama. Kiruška tehnika uz maksimalnu educiranost operatera i visoke tehničke standarde koji se danas mogu promjeniti ograničena je biologijom materijala na kome se izvodi operacija.

Odlučiti se za estetsku operaciju znači poštivati želju za boljim izgledom, većom dopadljivošću, te što je možda najvažnije, za većim povjerenjem u samoga sebe. Upravo samopoštovanje i samopouzdanje ovise i o tjelesnom izgledu. Žene su općenito sklonije brizi o izgledu nego muškarci, tako da je nekada među operiranima bilo daleko više žena, ali danas te razlike više i nisu tako velike.

Klasične medicinske  indikacije su kod prirođenih ili stečenih deformiteta  ( povredama, ili nekim drugim bolestima i operacijama ).

Prirođene su odstojeće uške, grbav, velik ili sedlast nos, nejednake, nedovljno razvijene ili prevelike grudi itd.

Operacije pomlađivanja  odnose se na  borbu protiv zemljine sile teže, ireverzibilnog opuštanja kože procesom starenja.

Već dosta dugo pratimo nastojanja u modi da se tijelo što više otkriva, pa je trend izgledati mlado i lijepo.Smanjenim fizičkim radom i kretanjem uz obilatu i vrlo kaloričnu prehranu dolazi do prekomjerne tjelesne tžine  i pretilosti pa tako i do operacija koje su potrebne da bi se višak masnog tkiva i kože otklonio ( brahioplastika, abdominoplastika, femoroplastika itd). Nakon dijetetskih režima uz tjelovježbu ipak se na  pojedninim dijelovima tijela masne naslage nisu u mogućnosti riješiti, tako da je danas liposukcija sigurno najčešći zahvat među estetskim operacijama.

Otkrivanjem tijela estetske operacije spustile  su se sa lica i vrata na grudi, trbuh, noge, pa čak i dalje na najintimnije dijelove tijela – na spolovila. Estetske operacije ženskog i muškog spolovila više nisu rijetkost.